Gap gađanje

Dio 1. – Gađanje sa razmakom.

Gađanje sa razmakom je bilo jako sporno među zadrtim (okorjelim) tradicionalistima streličarstva. Ali što je to zapravo i zašto je toliko mnogo streličara na razdaljinu tako precizno? Pitali smo naše posjetioce koji su zaljubljenici u Gađanje na razdaljinu kako im to uspijeva.

 

Pitanja koja su postavljena su sljedeća:

 

1. Prikažite nam pregled vaše tehnike?
2. Objasnite kako ste naučili „razmak“?
3. Koje je probleme imate/ste imali sa ovom metodom?
4. Zašto smatrate da vam ova tehnika više odgovara u odnosu na druge stilove?
5. Da li prvo u mislima izračunate udaljenost pa tek onda postavljate razmak?

 

 

Lari Jien (Larry Yien)
1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?

Ja se fokusiram se na tačku koju gađam. Na mom horizontu ja vidim strijelu. Za dato rastojanje ja imam razdaljinu ili udaljenost između ciljne tačke i vrha strijele. Na 20 jardi (18 metara) ja imam oko dva inča (5 cm) razmaka između tačke i vrha strijele. Ukoliko je rastojanje manje od 18 metara, moj razmak se povećava, a ako je veće od 18 metara, ja smanjujem razmak.

2. Objasnte kako ste naučili gađanje sa „razmakom“?

Dugogodišnji streličar Ben Rodžers (Ben Rogers), naučio me je tehnikom razmaka jednog dana. Ja sam razvio sopstveni sistem gađanja sa razmakom preko pokušaja i greške, ali mi je Ben pomogao da svoj sistem usavršim.

3. Koje ste probleme imali/imate pri korišćenju ove metode?

Gađanje sa razmakom u svom osnovnom obliku zahtijeva poznavanje udaljenosti mete, zatim se odapinje strijela za datu udaljenost. Pri lovu, ili pri gađanju neoznačenih meta, ukoliko se pogriješi pri procjeni udaljenosti, strijela će promašiti cilj. Gađanje sa razmakom zahtijeva dosta pamćenja ukoliko se gađa na više različitih udaljenosti. Iako se vaši pogoci grupišu oko 18 metara, kao i većina lovačkih pogodaka, onda se jedan razmak može zapamtiti i podesiti za manji broj sličnih udaljenosti. Gađanje sa razmakom može da bude izazovnije sa okidanjem putem podijeljenih prstiju, pošto ova pozicija prstiju omogućava veće razmake za bilo koju udaljenost. Kad sam počeo sa gađanjima na IFAA takmičenjima, od nas se zahtijevala metoda podijeljenih prstiju, te sam napravio podešavanja. Nisam uočio neke ozbiljnije nedostatke, samo sam morao malo više da vježbam.

4. Zašto smatrate da vam ova tehnika odgovara više od ostalih?

Gađanje sa razmakom je lijep način da se razvije homogeno ispaljivanje strijela. Ono funkcioniše pod različitim uslovima, kao i kada ne postoje spoljne referentne tačke. Na primjer, pri gađanju panja (meta na zemlji), ukoliko gađam sa određenim razmakom, a strijela ode nagore, ja podesim razmak. Sljedeću strijelu izbacujem sa većim razmakom. Ako se podrazumijeva da mi većina situacija ne dozvoljava drugo gađanje, gađajući po drugi put na panj mogu da vježbam za lov. Koristeći metodu razmaka mogu vježbati na metodičan način kako bih postao još precizniji. Bez obzira da li gađam panj, Mekenzijevo trodimenzionalo čudovište ili velikog, braon losa, gađanje sa razmakom može biti efikasna tehnika kako bi strijela pogodila cilj.

5. Da li prvo u mislima izračunate udaljenost pa tek onda postavite razmak?

Da, prvo izračunam udaljenost u mislima pa onda podesim razmak. Ja izvršim pred-ciljanje sa pred-razvlačenjem luka, zamišljajući razmak. Zatim razvučem skroz luk i fokusiram se na ciljnu tačku održavajući razmak, zatim izbacujem strijelu. Moj cijeli sistem je više spoj nekoliko sistema a ne samo gađanje sa razmakom. Gađanje sa dvostrukim nišanjenjem Hauarda Hila najbolje opisuje način na koji gađam. Gađanje sa razmakom sigurno predstavlja komponentu mog načina gađanja i istina je da gađam odabirom određene ciljne tačke, kao i da pri gađanju pratim putanju strijele a ponekad čak i mrdam glavom kao plovak.

 

 

Bili Stjuart (Billy Stewart)
Njegovo pravo ime je Bili D. Stjuart Mlađi (Billy D. Stewart Jr.) iako ga većina ljudi na Bousajtu (Bowsite) i Stikbouu (Stickbow) zna kao „Ganija“ (‘Gunney’; topdžija). Bili je rođen u Sprignfildu, država Ilinois; ima 33 godine i trenutno je aktivan pomorski artiljerijski narednik sa oko 16 godina službe. Trenutno radi kao pomorski oficir, odnosno pomoćni instruktor pri državnom univerzitetu države Ajove u gradu Ejms u Ajovi. Bili je lovio lukom i strijelom bijelorepe jelene i gađao mete u posljednjih 10 godina. Koristio je uobičajenu opremu već 5 godina. Bilijevo omiljeno provođenje slobodnog vremena je 3D gađanje, zatim slijedi lov lukom, pravljenje strijela i prodaja lukova. On je jedan od jedinstvenih likova na Stikbouu Bousajtu (veb sajt o lukovima, prim.prev.). „Planiram da postanem bolji lovac, da ulovim tetreba i jednog dana losa.“
1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?

Moj način gađanja tehnikom razmaka je vjerovatno veoma uobičajena u tradicionalnom svijetu streličarstva. Odapinjem sa tri prsta ispod hvata i usidrim srednjim prstom na rubu usta. Štaviše, koristim kao drugo sidro gornji zglob mog palca koji postavljam ispod brade pre odapinjanja. Pri ciljanju vidim strijelu dok zapinjem luk i koristim kao referentnu tačku pri nišanjenju. Vidim mutnu sliku mete i čistu sliku moje strijele i razmaka. Kada je strijela poravnata i vertikalno i horizontalno i usmjerena ispod tačke koju želim pogoditi (znači sa razmakom), tada brojim do 3 i odapinjem. Moj cilj nakon što je strijela ispaljena je da održim ruku koja drži luk ispruženu, kao i da održim moj palac nepomičnim ispod vilice, kako bi se obezbijedilo pravilno odapinjanje. Sve moje strijele su iste dužine od oko 27 inča (68,6 cm). Ja razvlačim 26 do 26,5 inča (66 – 67 cm). Dosta savijem ruku koja drži luk, što objašnjava moje kratko zatezanje. Pomjerim moj luk kako bih dobio „preglednu sliku“.

2. Objasnte kako ste naučili gađanje sa „razmakom“?

Nakon što sam ostavio složeni luk, kupio sam polovni „Groves“ savijeni luk i nastavio sa tradicionalnim streličarstvom bez nišana. Narednih godinu i nešto proveo sam trenirajući da gađam „instinktivno“. Praktikovao sam „bušenje rupe“ u mislima i gledanje Pol Brunerove (Paul Brunner) video-snimke dok ih nisam sve zapamtio. Mogao sam precizno gađati do oko 15 jardi (13,7 m). Tada sam se nalazio u Arizoni tako da je većina trodimenzionalnih i lovačkih gađanja bilo na oko 25-30 jardi (23-27 m). Nisam se osjećao sigurnim pri instinktivnom gađanju. Štaviše, vježbao sam više nego bilo ko drugi a gađao sam jako loše.

Kako sam tada bio već 10 godina marinac, bio sam ekspert za puške, precizan strijelac sa pištoljem, kao i prilično dobar strijelac sa sačmarom. Razmišljao sam kako je moguće da iz sva ova tri oružja pucam bez problema, a sa savijenim lukom ne mogu. Iznenada sam shvatio ključ za sve – „pregledna slika“. Kao marinac, „pregledna slika“ je bio moj cilj pri gađanju bilo kojim oružjem, pa sam se pitao zašto to ne funkcioniše i kad gađam bez nišana? Postavio sam sebi cilj rješavanje tog problema. Nakon toga sam se sjetio da strijela uvijek bila ispod tačke koju sam želio pogoditi u mojoj drugoj viziji. Odlučio sam tada da samo primijetim strijelu i njen odnos prema mom oku u odnosu na ono što sam mogao da uočim prije odapinjanja strijele. Strijela je u neku ruka postala modifikova „puščana cijev“. Razmak bi se određivao u odnosu na udaljenost mete.

3. Koje ste probleme imali/imate pri korišćenju ove metode?

Da budem iskren, ja zapravo i nemam mnogo problema sa mojom tehnikom gađanja. Ciljanje mi je najlakši deo. Moja forma je jedini nedostatak koji mi stvara probleme. Imam nevjerovatno povjerenje u moj stil. Jedini problem je što gađanje sa razmakom nije prihvaćeno od većine tradicionalista a instinktivno se podrazumijeva kao jedinim načinom. Štaviše, dosta 3D gađanja ne dozvoljavaju 3 promašaja.

4. Zašto smatrate da vam ova tehnika više odgovara u odnosu na druge?

Jednostavno rečeno, gađanje sa razmakom je konstantno, nikad se ništa ne mijenja u mom stilu. Nervoza, panika od mete ili neka velika životinja ne mijenja moj metod gađanja. Svi drugi stilovi ne mogu smanjiti pritisak koji nastaje pri velikim gađanjima ili u lovu. Razmak se mijenja dovoljno da utiče prilikom lova i, kad jednom upoznam svoju opremu, 3D gađanje postaje borba za održanje forme, pre nego nišanjenje.

Ako se ja pitam, instinktivno gađanje nije uvijek konstantno. U „Gađanju na teži način“ od Hauarda Hila (Howard Hill) kaže se da instinktivni strijelci nikad ne mogu da budu potpuno konstantni za svako gađanje. I ja sam se uvijerio da je tako. Gađanje sa razmakom je bio moj ključ za konstantno gađanje.

5. Da li prvo izračunate udaljenost u mislima pa tek onda postavljate razmak?

Najvažnija činjenica pri određivanju razmaka je upoznavanje sa opremom. Većina mojih lukova gađa na isti način, ali postoje neke varijacije kada je težina luka znatno različita. Jednom kada dobijem osjećaj za moj luk, mogu postaviti razmak u mislima. Ovo radim nesvjesno i obično se događa nakon 2 do 3 ispaljene strijele. Proračun udaljenosti je deo iskustva i većinom se zasniva na veličini mete ili životinje. Nakon toga, u mislima izračunavam razmak.

  Postavljanje „razmaka” u mislima

 

 

Pete Darby

 

1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?

Kupio sam 55# ( 21,5 kg težine kad se nategne na 28 inča – 71cm ) savijeni luk za obaranje prošlog aprila kako bih započeo sa učenjem tradicionalog streličarstva. Shvativši da mi je potreban učitelj ukoliko ne želim da gubim vrijeme učeći na greškama početnika. Učinio sam nekoliko stvari za pripremu. Postavio sam prostor za gađanje u mom dvorištu i naručio knjigu „Postanite strijela“ od Bajrona Fergusona. Za četiri mjeseca napredovao sam od promašivanja do sposobnosti pogađanja grupa od 5 inča (12 cm) na 20 jardi (18 m). Takođe sam prvom strijelom pogodio u okviru 2 inča (5 cm) u 95% slučajeva. Metoda koju koristim da pogodim metu je primjena konstantnu formu, moje oko je direktno iznad strijele koja se naslanja na zategnuti luk. Ja se zatim koncentrišem na najmanju moguću ciljnu površinu. Naučio sam da pogađam jako blizu cilja. Zatim sam naučio da radim to isto na sve većim razdaljinama. Ciljam tako što određujem vertikalnu udaljenost kada je kraj strijele ispod mete. Između trideset i četrdeset jardi (27 i 36 m) počinjem da ciljam strijelom a zatim pozicioniram strijelu iznad mete.

2. Objasnte kako ste naučili gađanje sa „razmakom“?

Kako sam postajao sve bolji, počeo sam da se koncentrišem manje na „razdaljinu“ a više na ciljnu tačku, kao i način na koji strijela leti do ciljne tačke. Ova metoda nije samo gađanje sa razmakom, a nije ni instinktivno gađanje. Ona mi dopušta da naučim pomoću sistema „ciljanja“, a u isto vrijeme da nastavim ka „instinktivnom“ stilu gađanja kako postajem uspješniji.

3. Koje ste probleme imali/imate pri korišćenju ove metode?

Problem broj jedan pri učenju gađanja preko knjige je što nema nikoga da ocijeni moj stil i da mi zatim ukaže na napravljene greške. Ponekad sam uspijevao pokupiti dobre savjete od Ledervola (Leatherwall). Na primjer, da vučem više sa srednjim prstom (ja gađam sa dva prsta ispod).

 4. Zašto smatrate da vam ova metoda bolje odgovara u odnosu na druge?

Vjerujem da ovaj sistem funkcioniše jer mogu započeti sa sistemom ciljanja da bih zatim napredovao ka instinktivnom gađanju kako postajem bolji. Zasigurno mogu gađati noću sa odstojanja od 15 jardi (13,716 m) i pogoditi sve što vidim, čak i ako ne mogu da vidim strijelu ili luk. Međutim, kada odem na odstojanje od trideset (27,432 m) ili više jardi promijenim na gađanje sa razmakom. Kada sam počeo da vježbam sa strijelama sa spljoštenim vrhovima, umjesto poena došao sam do otkrića da ne postoji razlika pri gađanju sa različitim strijelama. Jednostavno podesim razmak, ne između vrha strijele i središta mete, već između tijela strijele i sredine mete. Zapravo ja uopšte ne pridajem pažnju vrhu strijele.

5. Da li prvo izračunate udaljenost u mislima pa tek onda postavljate razmak?

Ova metoda, za razliku od drugih sistema, ne koristi nikakvo posebno izračunavanje. Gađam sa razmakom koji mi se čini prihvatljivim u odnosu na udaljenost mete. Primjena vještačkog načina izračunavanja udaljenosti ne mijenja stvar. Ono što je bitno jeste da gađam sa dovoljno poznate udaljenosti za koju mi mozak prepozna razmak koji treba postaviti.

 

 

Bob Littlefield

 

1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?

Ja koristim modifikovanu verziju metode „razmaka“ Hauarda Hila (Howard Hill) sa sa podijeljenim ciljanjem. Dok je njegov cilj sa podijeljenim prstima na 50 jardi (45,72 m), moj sa tri prsta ispod i visokim sidrom je na 20 jardi (18,288 m). Ovo sužava razmak do tačke da i glupan kao ja može da uradi brzo. Ukratko, razmak je sljedeći:

  • 0-15 jardi (0 – 14 m) – nema razmaka, jednostavno naciljaj vrhom strijele na ono što gađaš.
  • 15-20 (14 – 18 m) – razmak je mali, ako uopšte i postoji – na sredini vrha strijele.
  • 20-25 (18 – 23 m) – razmak je dno tijela strijele.
  • 30 (27 m) – razmak je jedno tijelo strijele iznad.
  • 40 (36 m) – razmak je dva tijela strijele iznad.
  • 50 (46 m) – nije ni bitno – udaljenost je isuviše velika za lov u šumi.

Ova tehnika je jednostavna i predstavlja tehniku lova. Većina životinja oko Okle, gdje lovim, nalazi se u okviru 25 jardi (22,86 m). Ukoliko vam je okolina poznata udaljenost je od drugorazrednog značaja; ukoliko je jelen u dometu – nanišanite vrhom strijele na pluća i odapnite.

2. Objasnte kako ste naučili gađanje sa „razmakom“?

P ročitao sam (nekoliko puta) knjigu Hauarda Hila i modifikovao oblasti koje mi odgovaraju. Postavim crnu 2-inčnu (5,08 cm) tačku na okruglu ploču i zatim je gađam sa 10 jardi (9,144 m) nišaneći vrhom strijele na tačku. Zatim gađam seriju od 10 strijela pri 15, 20, 25, 30, itd. jardi i izračunam pad pri svakoj udaljenosti. Nakon toga sam jednostavno vježbao, vježbao i vježbao. Najčešće odapnem između 2 – 300 strijela svake sedmice u mom dvorištu. Pri tom je svako gađanje (iako ne volim da koristim taj izraz) Instinktivno.

3. Koje ste probleme imali/imate pri korišćenju ove metode?

Vrlo malo, na turnirima kada gađanje premašuje 30 jardi (27,432 m) može doći do problema ukoliko se potpuno oslonite na metodu. Ali u lovu je potpuno jednostavno. U okviru 30 jardi (27,432 m) metoda je odlična. Najveći problem je kada dobijem nekoga na turniru a oni dobiju „leptire u stomaku“. Na jednom državnom turniru pobijedio sam polovinu streličara koji su imali složeni luk. Naravno, njihovo opravdanje je bilo da sam bio bliži meti tokom gađanja.

Mrzim kada neko smatra da korišćenje tradicionalne opreme opravdava lošu preciznost. Gađao sam na 280-cama (1980-tih?) puno puta na rundama 300 u zatvorenom prostoru. Mora da se vježba, ali tradicionalna oprema može da bude pogubna. .

 4. Zašto smatrate da vam ova metoda bolje odgovara u odnosu na druge?

Ova metoda mi više odgovara jer sam sa njom vježbao i imam povjerenje u nju. Bio mi je potreban sistem koji je prvenstveno dobar za lov. Tako sam došao do ove metode.

 5. Da li prvo izračunate udaljenost u mislima pa tek onda postavljate razmak?

Možete se kladiti da znam koja je udaljenost, bilo preko mjerenja koracima ili preko (Bože pomozi) lasera kada sam u šumi. Posjećujem dosta 3D turnira i koristim taj način kao vježbu za određivanje udaljenosti.

Kada „osjećam“ da je dobro, to je zbog vježbanja i ja ZNAM kako će se moja strijela ponašati pri datoj udaljenosti. Kada odapinjem strijelu to traje oko 4 sekunde; 1 za potezanje, 2 za sidrenje, 3 za nišanjenje i na 4 ja ispaljujem strijelu. Kada se to desi ja sam obično zadovoljan sa rezultatom. (Sem ukoliko nemam zaista instinktivni momenat, a tada ko može da kaže gdje će strijela završiti).

 

Dio 2. – Šetnja po struni

 

Pitanja koja su postavljena su:
1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?
2. Objasnite nam kako ste naučili šetnju strunom?
3. Koje probleme ste imali/imate sa ovom metodom?
4. Zašto smatrate da vam ova tehnika odgovara bolje od ostalih?
5. Da li prvo izračunate udaljenost u mislima pa tek onda postavljate razmak?

 

 Lari Jien (Larry Yien)


1. Možete li nam dati prikaz vaše tehnike?

Šetnja strunom je još jedna primitivna tehnika nišanjenja. Ona omogućava streličaru da koristi vrh strijele kao nišan. Kako bi postavio strijelu na ili blizu zlatnog kruga, streličar mora da promijeni poziciju ruke na struni za datu udaljenost. Na primjer, tri prsta ispod, kažiprst dodiruje spoj, strijela je usmijerena ka 40 jardi (36 m). Ukoliko streličar klizi kažiprstom pola inča ispod spoja (1,27 cm), on je naciljao za 30 jardi (36 m). Za jedan inč meta treba da je na 20 jardi (18 m). Što je prst dalji od spoja, bliža je razdaljina vrha strijele kao referentne tačke.

Popularna metoda šetnja strunom je zapravo brojanje pojedinačnih struna na struni. Većina streličara koji koriste ovu metodu upotrebljavaju jedno-nitni materijal pri šetnji strunom jer im omogućava naglašeniji osijećaj pri brojanju struna.

„Crna udovica“ je popularni držač za šetače strunom. Čvrsta pločica omogućava T-efekat, prislanjajući pločicu tik uz strunu, pri čemu se vrh pločice koristi kao indikator pozicije prstiju. Većina streličara koji koriste Udovicu koriste vertikalni vez za brojanje pojedinačnih oznaka koje odgovaraju rastojanju.

2. Objasnite kako ste naučili šetnju strunom?

Šetnja strunom je u većini tradicionalnih takmičenja zabranjena. FITA dozvoljava šetnju strunom u okviru stila savijenog golog luka. Koristio sam fita goli luk neko vrijeme te sam naučio šetnju strunom od kolega koji koriste goli luk iz SAD-a i Evrope.

3. Koje ste probleme imali/imate sa ovom metodom?

Šetnja po struni zahteva obimno podešavanje luka. Kako se streličar spušta po struni pri različitim položajima prstiju, kraci luka se zatežu na različite načine i strijela se manje zateže. Pomaže biti u sredini dometa strijele jer dinamički domet strijele zavisi od pozicije do pozicije.

U lovu, šetnja strunom je glomazna. Zahteva određivanje udaljenosti, namještanje odgovarajuće pozicije prstiju na struni, što opet zahteva više vremena i razmišljanja u trenutku ispaljivanja strijele.

Takođe sam primjetio da strijele ponekad mogu biti ispaljene zaista čudno pri šetnji strunom. Strijele sa spljoštenim vrhom ne opraštaju strijelama sa lošim letom.

Ukoliko bi lovac lukom želio izmijeniti tehniku šetnju strunom za primjenu u lovu, ja bih savjetovao procijenu udaljenosti. Na primijer, za 20 jardi (14 m) potrebno je uspostaviti jednu poziciju za 20 jardi pri čemu je vrh strijele na meti. Potrebno je naštimovati luk i strijelu za tu poziciju. Lovac lukom može uvijek gađati iz te pozicije, a zatim može da koristi razmak za kraće udaljenosti ili da koristi tehniku slaganja za druge. Slično kao i podešavanje na pušci.

Za takmičenja, šetnja strunom je zabranjena pri većini gađanja kojima sam prisustvovao ili za koja sam čuo.

4. Zašto smatrate da vam ova metoda najviše odgovara u odnosu na druge?

Najveća prednost korišćenja tehnike šetnju strunom je da omogućava streličaru da održava vrh strijele na, ili oko mete. Ona omogućava konstantno sidro i prilično preciznu i konstantnu poziciju prstiju za datu udaljenost. Za jednostavne tehnike nišanjenja, to je kao da postoji pomični nišan sa mušicom.

Ja zapravo više volim da gađam sa razdvojenim prstima i zato koristim tehniku dvojnog nišanjenja.

5. Da li prvo izračunate udaljenost u mislima pa tek onda šetate strunom?

Da. Logično je da se prvo izračuna udaljenost pošto pozicija prstiju na struni može da odgovara datoj udaljenosti.

  Pri šetnji struni uvijek ste „na cilju“; jednostavno pomijerate zadnji dio u zavisnosti od udaljenosti. 
  Neki koji koriste šetnju strunom su toliko pedantni da zapravo broje horitontalne niti na struni napravljenoj od jedne vrste niti kako bi dobili tačnu udaljenost. Ovo uzrokuje sporo ispaljivanje strijele i ne preporučuje se za lov.

 

Koja je svrha gađanja strijelom?

 

Lari Jien (Larry Yien)

Zašto gađati sa lukom i strijelom? Da bi se pogodila meta. Da? Pozivam vas da prebacite naglasak sa pogađanja mete na ispravno gađanje pri uvježbavanju vaše forme. Prva stvar koju je potrebno uraditi je skinuti metu sa slame. Ukoliko imate metu kao vreću ili trodimenzionalnu životinju, postavite prazno parče kartona ili deo tkanine. Postavite slamu (kocke presovane slame, prim. prev.) u visini ramena.

Pri udaljenosti od 4 fita (1,22 m) od slame, postavite strijelu, razvucite potpuno luk pri čemu je strijela usmjerena ka slami. Pri potpuno razvučenom luku zatvorite oči i zatim ispalite strijelu; ako je sve kako treba, vaša strijela se nalazi u slami. Gađajte još nekoliko puta sa zatvorenim očima kako biste se osjećali lagodno pri gađanju sa zatvorenim očima.

Gađajte narednih 12 strijela zatvorenih očiju. Pokušajte osjetiti svako ispaljivanje strijele. Primjetite različite dijelove vašeg gađanja. Iako postoji preko hiljadu dijelova pri vašem gađanju, neki dijelovi će se više isticati. Primjećujem moj stav, postavljajući šaku u poziciju hvata, dok se moja druga šaka nalazi na struni, podižući luk pri ciljanju, zatim sidrim i pratim dalje. Pri ispaljivanju strijele zatvorenih očiju pokušajte videti sebe kako idete kroz sve korake prije, tokom i nakon ispaljivanja strijele.

Gađanje može biti drugačije sa zatvorenim očima, a za većinu nas ne samo da je osjećaj različit, već zaista i jeste različito. Gađajte slamu sa otvorenim očima. Ukoliko gađanje nije isto, ponovo gađajte nekoliko puta zatvorenih očiju, a zatim pokušajte sa otvorenim očima. Nastavite da radite na tome sve dok obe vrste gađanja nemaju sličan osjećaj.

Ja koristim „zatvorene oči“ i „prazno seno“ za učenje i podešavanje određenih dijelova mog gađanja, zagrijevanje, i ispravljanje grešaka. Gađanje zatvorenih očiju uklanja većinu smetnji koje utiču na gađanje. Bez smetnji, mogu da razvijem jednostavno i konstantno gađanje. Takođe mogu i da razvijam pojedinačne dijelove gađanja. Za dat broj gađanja mogu da radim samo na dobijanju sigurnog sidra. Volim da gađam nekoliko puta zatvorenih očiju, bilo da je to prije takmičenja ili prije lovačkog dana. Kada imam problema pri gađanju, često se približim slami i počnem sa osnovnim gađanjem i sa osnovnim dijelovima gađanja.

 

Prevod: Gavro Milošević.