Gađanje golim lukom

Savjeti za trenere

Gađanje golim lukom

Gađanje golim lukom je sve popularnija disciplina streličarstva. Kao što samo ime govori lukom se gađa bez bilo kakvih dodataka ili pomoćnih dijelova kao što su nišan ili stabilizatori, iako se strijela oslanja, dugme za ispaljivanje može se koristiti na zakrivljenim i složenim lukovima. Kratki stabilizatori mogu se koristiti na složenim lukovima, dok se tegovi (ne stabilizatori) mogu pridodati savijenim lukovima.

Većina vjeruje da je korišćenje golog luka samo posmatranje mete, natezanje luka i ispaljivanje strijele. Ova metoda nije metoda golog luka nego se zove “instinktivna”. Ovom metodom postiže se ograničen uspjeh pri gađanju i predstavlja veoma ograničenu metodu gađanja i promašaja koja je efikasna samo na udaljenostima do 30 metara. Instiktivna metoda se dosta koristi u lovu.

Streličaru željnom uspjeha potrebna je veća preciznost i bolji rezultati, stoga je potrebno koristiti metodu “Goli luk”, odnosno metodu “Ciljne tačke” ili metodu “Rastojanja”. Ovo nije neka nova metoda gađanja lukom već je stara vjekovima a u skorije vrijeme primjenjuje se na sve nivoe takmičenja od kasnih 1940-tih i ranih 1950-tih, dakle prije uvođenja modernih nišanskih sprava za lukove.

Gađanje metodom “Ciljne tačke” ili “Rastojanjem”

Metoda “Ciljne tačke” ili “Rastojanja” predstavlja metodu ciljanja bez nišanske sprave koju koriste svi uspješni streličari u okviru grupe “Goli luk” (zakrivljeni i složeni luk), kao i dugački luk.

Ciljanje se postiže postavljanjem vrha strijele na predodređenu poziciju za određenu daljinu; ispod mete, na centru mete, ili iznad lica mete, pozicija zavisi od različite razdaljine. Isti principi se koriste i za „Goli luk“ pri korišćenju nišana luka; što je daljina veća, strijelom se cilja na više.

Potrebno je dosta praktičnog iskustva kako bi se odredilo gdje treba postaviti vrh strijele za datu daljinu.

Na primjer, za 20 metara ciljna tačka može biti ispod lica mete, pri 40 metara pozicija može biti na centru lica mete a pri udaljenostima od 50 ili 60 metara ciljna ciljna tačka bit će iznad lica mete.

Veoma je važno održati konstantnu dužinu povlačenja pri svakom gađanju. Svaka promjena u dužini povlačenja mijenja težinu luka pri potpuno razvučenom luku i bitno utiče na efikanost luka. Pri slobodnom gađanju može se koristiti okidač koji omogućava konstantnu dužinu povlačenja, ali okidači nisu dozvoljeni u okviru streličarstva golim lukom.

Kao i prilikom gađanja sa nišanom, Ciljnom tačkom ili korišćenjem Rastojanja zavisiće od vrste luka i strijela, te je potrebno uspostaviti različite Ciljne tačke, odnosno Rastojanja, za svaku kombinaciju luka i strijele. Lukovi se razlikuju čak i u okviru istog modela, marki i težine povlačenja i čuvaće energiju u različitoj količini, te će stoga i gađanje biti različito.

Takođe, ako se promijeni veličina strijele, težina, marka ili dužina, time se mijenja i težina strijela što utiče na samu nišansku tačku. Savjetuje se korišćenje istog luka i strijela, jer ukoliko se naprave bilo kakve promjene, mijenja se i nišanska tačka.

Kao i prilikom gađanja sa nišanom, potrebno je potrošiti dosta vremena vježbajući na strelištu, određujući nišanske tačke ili ciljne tačke/rastojanje za svaku udaljenost. Ukoliko želite biti uspješni sa golim lukom, potrebno je potrošiti dosta sati vježbajući na strelištu, određujući potrebna nišanska rastojanja, kao i vježbajući samu tehniku.

Određivanje ciljne tačke ili rastojanja.

U Australiji goli luk se upotrebljava na svim vrstama takmičenjima, sa metama, na otvorenom, unutar prostora i sa zastavicom, iako se na međunarodnom nivou goli luk koristi samo na takmičenjima na otvorenom prostoru.

Potrebno je dosta časova vježbi i određivanja ciljnih tačaka ili rastojanja. Za takmičenja sa metom, unutar prostora ili na otvorenom, to se najčešće postiže korišćenjem vrha strijele, dok se za takmičenja sa zastavicom najčešće koristi tačka na luku, jer se cilja visoko u vazduh.

Da bi se odredila nišanska tačka ili razdaljina, potrebno je početi sa daljinom od nekih 10 metara, koristeći tačku strijele za ciljanje. Na kratkim razdaljinama meta će biti pogođena; tačka će biti postavljena ispod lica mete omogućavajući rastojanje između centra mete i same tačke ciljanja.

Tehnike gađanja

Tehnika gađanja pri gađanju golim lukom ista je kao i kod svih stilova gađanja strijelom. Za detalje vidjeti odjeljak o Naprednim tehnikama gađanja. Postoji samo jedna razlika u odnosu na standardnu tehniku a to je sidro.

Streličari slobodnog stila (sa nišanom) usidre strijelu ispod vilice dobijajući veće rastojanje između oka i strijele, što omogućava korišćenje nišana na velike razdaljine. Streličari sa golim lukom trebaju, sa druge strane, imati najmanje moguće rastojanje između oka i strijele.

Idealno, streličar treba usidriti strijelu tako da gleda pravo preko tijela strijele iako je to opasno jer dovodi strijelu blizu oka pri punom raspeću luka, te se ne preporučuje.

Streličari golim lukom razvijaju sidro pri kojem gornji prst (kažiprst) dodiruje ivicu lica. Ovo omogućava stalnu i neizmijenjenu poziciju sidra i postavlja strijelu bliže oku.

 

 

Šetanje strunom

Da bi se poboljšala preciznost golog luka, streličari zakrivljenog i složenog luka mogu da „šetaju strunom“; streličari dugačkog luka ne smiju šetati strunom već koriste samo Mediteranski hvat.

Šetanje strunom znači da je i dalje moguće raspeti luk unazad do normalne pozicije sidra, ali za konkretno rastojanje prsti se postavljaju na različite pozicije na struni.

Na primjer, uobičajena pozicija prstiju na struni je „Podijeljeni prsti“ – jedan prst je iznad strijele a dva prsta su ispod strijele (Slika 1), što je poznato i kao „Mediteranski hvat“.

Moguće je promijeniti način gađanja luka mijenjanjem pozicije prstiju na struni.

Na primjer, pri gađanju na 50 metara moguće je gađati sa razdvojenim prstima (Slika 1), ali za 40 metara moguće je imati sva tri prsta ispod strijele (Slika 2) dok je pri 20 metara moguće pomijeriti prste dužinom strune na dole (Slika 3), održavajući istu ili sličnu tačku ciljanja.

Zapravo se mijenja dinamička izbalansiranost luka pri maksimalnoj zategnutosti luka promjenom ravnoteže krakova luka (rastojanja kraka) na zakrivljenom luku ili izmjenom rastojanja krakova i vremenskog podešavanja na složenom luku.

Mogu se postići odlični rezultati šetanjem strunom te zaboraviti na dobar let strijele i podešavanje. Lukovi nisu napravljeni za gađanje ovim načinom; mogu se postići dobri rezultati šetajući strunom ali se gađa sa neizbalansiranim lukom i to je kompromis koji se mora prihvatiti. Zbog toga, ako se šeta strunom veoma je važno kako se postavljaju razdaljine krakova (Slika 3) luka i žlijeb za strijelu (za olimpijski luk) i rastojanje, žlijeb za strijelu (tiller) i vremenskog podešavanja točkića (kamova) na složenom luku.

U idealnom slučaju potrebno je postaviti rastojanje krakova luka i tačku žlijeba za strijelu (savijeni luk), odnosno rastojanje strune, žlijeb za strijelu i vremensko podešavanje točkića na složenom luku postavljajući prste na strunu na središnjem dijelu šetajuće strune. Primijetićete da će luk biti izbalansiran u ovoj poziciji ali neće biti izbalansiran prilikom pomjeranja prstiju gore-dole po struni.

Postavljanjem prstiju na središnji deo strune pri šetnji strunom rezultira da luk bude neizbalansiran za kratko prilikom korišćenja maksimalne i minimalne pozicije šetnje strunom, ali ako se luk postavi na gore, u poziciji sa razdvojenim prstima, luk će biti drastično van ravnoteže pri prelasku na donju poziciju šetnje strunom. Donja pozicija šetnje strunom se obično koristi za kratke udaljenosti, tamo gdje je postizanje dobrog rezultata najkritičnije. To je posebno kritično pri gadjanju složenim golim lukom; složeni lukovi su napravljeni tako da ispaljuju strijele pomoću mehanizma za okidanje a ne sa prstima, a posebno nisu napravljeni za ispaljivanje strijela šetnjom po struni.

Šetnja po licu
 Primjer Složenog golog luka sa stabilizatorom (maksimalna dužina do 305mm)

Šetnja po licu je još jedan sistem koji se koristi prilikom gađanja Ciljnom tačkom ili Rastojanjem, ali umjesto da se šeta po struni, prsti se drže na istom mjestu na struni, dok se luk zateže pozadi na različito mjesto sidra u zavisnosti od razdaljine na kojoj se gađa. Ponekad se koristi kombinacija šetnje strunom i šetnje po licu.

Na primjer, ukoliko se gađa na kratkoj razdaljini od recimo 15 m sidrilo bi se visoko na licu, gledajući prijeko strijele, dok bi se pri dužim udaljenostima sidrilo niže na licu, na primjer ispod vilice. Koristi se vrh strijele za ciljanje ali bi zato razlike u rastojanju bile mnogo manje.

Kroz vježbanje mogu se razviti tačke usidrenja koje omogućavaju „Na tačku“ (odnosno, vrh strijele je uvijek na meti), pri različitim udaljenostima.

U Australijskom streličarstvu i FITA-i, šetnja po licu nije dopuštena.

Za detaljna pravila pročitati FITA knjigu pravila.

Written and Images by Jim Larven
Prevod: Gavro Milošević.